Društveni angažman: 2024. Axonlab pruža potporu bolnici Namutumba Community Hospital u Ugandi

Intervju s Jobom Zilabom, suosnivačem bolnice Namutumba Community Hospital u Ugandi

Axonlab (A): Job, ispričajte nam o svojem životnom putu. Podrijetlom ste iz Ugande, živite i radite u Švicarskoj, a u svojoj ste domovini osnovali bolnicu. Možete li nas povesti kroz putovanje koje ste prošli posljednjih godina? Koje su bile najvažnije prekretnice na tom putu?

Job Zilaba (JZ): Put prema osnivanju bolnice Namutumba Community Hospital (NCH) počeo je prije nekoliko godina, dok sam radio kao socijalni radnik u okrugu Namutumba. U toj sam ulozi bio u bliskom kontaktu s lokalnim stanovništvom, osobito sa ženama i djecom, te sam se bavio pitanjima zdravstva i obrazovanja. Najveći izazov koji je bilo najnužnije riješiti bila je smrtnost majki – majke su umirale pri porodu jer cijeli okrug s više od 200 000 stanovnika nije imao funkcionalnu bolnicu. Iako smo vladi podnijeli prijedloge za izgradnju bolnice, ta ideja nikada nije bila razrađena ni ostvarena.

Jednog poslijepodneva, kod jedne majke koja je došla u naš ured počeli su trudovi. Organizirali smo prijevoz do bolnice u Igangi koja je bila udaljena 40 kilometara. Tijekom vožnje, jedna iskusna majka koja nas je pratila primijetila je da je dijete u nepravilnom položaju za porod. Kirurški zahvat bio je jedino moguće rješenje. Velika udaljenost do bolnice i nedostatak lako dostupne medicinske pomoći jasno su pokazali da nam je u zajednici hitno potrebna bolnica. U tom je trenutku rođena ideja o bolnici Namutumba Community Hospital.

Moja je majka, koja je i sama proživjela sličnu situaciju pri porodu, kad sam joj ispričao o svojoj viziji, odmah donirala 5000 € za kupnju zemljišta za bolnicu. Zajednica je donirala pijesak i cigle, a ja sam novac od svoje plaće davao za kupnju cementa. Mogućnost otvaranja novih radnih mjesta motivirala je brojne članove zajednice da se dobrovoljno uključe u izgradnju ovog projekta.

Godine 2010. preselio sam se k svojoj supruzi u Švicarsku. Unatoč bojazni da bi moj odlazak iz Ugande mogao dovesti projekt do zastoja, ostao sam vjeran svojoj viziji. Nadao sam se da ću u Švicarskoj pronaći posao i na taj način moći podržavati zajednicu iz inozemstva. Nakon što sam poslao 450 prijava za posao od kojih nijedna nije urodila plodom, gotovo sam odustao. No tada mi je u bolnici Inselspital u Bernu ponuđeno radno mjesto njegovatelja na jedinici intenzivne njege. Taj je posao postao prekretnica na mom putu te mi je omogućio da svoj prihod uložim u projekt bolnice u svojoj domovini.

Taj put, međutim, nije bio jednostavan. Cijelu svoju mjesečnu plaću ulagao sam u projekt, uzimao kredite, pokretao crowdfunding kampanje i tražio sponzore unutar svojeg kruga poznanika. Dok su mnogi moj san odbacivali kao nešto nedostižno i nemoguće, ja sam ustrajao u uvjerenju da će se to jednog dana ipak ostvariti.

Velik korak prema naprijed dogodio se kada sam organizirao ugandsku večeru i na nju pozvao kolegice i kolege s posla. Na tom sam događaju dobio svoju prvu značajnu donaciju. Prof. Stephan Jakob, ravnatelj klinike u kojoj sam radio, osobno je donirao 40 kreveta i kasnije koordinirao dodatne donacije putem Inselspitala. Zahvaljujući tim sredstvima uspjeli smo opremiti bolnicu laboratorijem, operacijskom dvoranom i na kraju dvama ambulantnim vozilima. Zahvaljujući ovoj potpori, Namutumba Community Hospital službeno je otvoren u ljeto 2021., a već je prvog dana u njoj pregledano više od 1000 pacijenata.

Danas bolnica ne opslužuje samo okrug Namutumba, nego i susjedne okruge. Broj slučajeva smrtnosti majki drastično smo smanjili time što smo majkama osigurali lako dostupnu zdravstvenu ustanovu koja radi 24 sata dnevno i koja predstavlja sigurnu alternativu rizičnim kućnim porodima.

Bolnica je pozitivno utjecala i na gospodarstvo zajednice. Neizravno je njome otvoreno više od 1000 radnih mjesta – za dostavljače na motociklima, prodavače hrane, građevinare, povremene radnike i poljoprivrednike.

Nedavno smo, zahvaljujući velikodušnoj potpori Axonlaba, nabavili inkubatore za novorođenčad i grijače za odjel neonatologije. Međutim, pred nama je još izazova. Naš kirurški odjel trenutačno ima samo jednu operacijsku dvoranu u kojoj se moraju obavljati svi zahvati. Kada je glavna dvorana zauzeta, prisiljeni smo postavljati privremene alternative, što uzrokuje znatne neugodnosti, kako za pacijente tako i za osoblje.

Zbog toga NCH traži financijsku potporu za izgradnju još četiri operacijske dvorane s prostorijama za buđenje pacijenata. Ovo proširenje omogućit će nam da zadovoljimo sve veću potražnju za kirurškim zahvatima – posebno ortopedskim operacijama – koja raste zbog prometnih nesreća.

Naš put još nije završen, ali napredak koji smo do sada postigli daje nam nadu za budućnost.

 

A: Koliko kreveta ima Namutumba Community Hospital?
JZ: Namutumba Community Hospital raspolaže s ukupno 45 kreveta, raspoređenih na nekoliko odjela, primjerice hitni prijem, dječji odjel, ženski i muški odjel te rodilište.

Nudimo i ambulantne usluge poput stomatoloških usluga, radiologije i hitne pomoći.

 

A: Koliko liječnika, medicinskih sestara i članova administrativnog osoblja radi u Namutumba Community Hospital?
JZ: U bolnici Namutumba Community Hospital radi tim sazdan od 20 medicinskih stručnjaka te 7 administrativnih i 7 pomoćnih radnika.

A: Je li lako pronaći nove zaposlenike za Namutumba Community Hospital?
JZ: Kvalificirane i iskusne djelatnike u Ugandi je relativno lako pronaći, ali oni imaju svoju cijenu. U bolnici Namutumba Community Hospital financijski smo ograničeni pa možemo tek u ograničenoj mjeri zapošljavati visokokvalificirane kadrove koji su nam potrebni.

Trenutačno nam je hitno potreban ginekolog i pedijatar koji bi radili na puno radno vrijeme. Međutim, zbog proračunskih ograničenja možemo si priuštiti angažirati ih tek na pola radnog vremena – samo pola dana, dva puta tjedno. Nažalost, prihodi od participacija pacijenata i rijetke donacije koje dobivamo iz Švicarske nisu dostatni za održavanje bolnice na visokoj razini kojoj težimo.

 

A: Koji su najveći izazovi za bolnicu u svakodnevnom radu?
JZ: Među mnogim izazovima s kojima se susrećemo u NCH-u, teška financijska situacija jedan je od najvećih. S obzirom na ruralni položaj zajednice, u kojoj većina ljudi živi od poljoprivrede za vlastite potrebe, stanovništvo ima vrlo malo novca za zdravstvenu skrb. Oko 80 % naših pacijenata dolazi u bolnicu u lošem zdravstvenom stanju. Srećom, njihovo stanje često uspijemo stabilizirati, ali mnogi ne mogu platiti pružene usluge.

Stoga se bolnica bori s financijskim poteškoćama, primjerice kod nabave lijekova i laboratorijskih reagensa, isplate plaća osoblju te pokrivanja računa za vodu i struju. Dodatni problem je to što 99 % naših pacijenata nema zdravstveno osiguranje. Kako bi se to promijenilo, uprava bolnice pokušava uvesti program osiguranja na razini zajednice pod nazivom „LIP”, koji je nadahnut našom krilaticom „Life is Passionate” i koji je u završnoj fazi razvoja.

 

A: Koliko često ste osobno na licu mjesta, u bolnici? Koji su vaši zadaci kada ste tamo?
JZ: Tri puta godišnje letim u Ugandu. Osim naših redovitih online sastanaka, nužno je i osobno razgovarati s upravnim odborom, zaposlenicima i pacijentima. Na taj način saznajem s kakvim se izazovima i poteškoćama suočavaju naši djelatnici i pacijenti. Usto dobivam vrlo vrijedne prijedloge i ideje od naših zaposlenika i pacijenata. 

 

A: Već nekoliko godina radite kao njegovatelj u Klinici za intenzivnu medicinu Sveučilišne bolnice u Bernu. Možete li svoja iskustva iz zdravstvenog sektora u Švicarskoj primijeniti u bolnici Namutumba Community Hospital?
JZ: Okruženje i rad na jedinici intenzivne njege u Bernu ne mogu se usporediti s onima u NCH-u. Prije svega, razina ulaganja u infrastrukturu, osoblje i medicinsku opremu na mojem radnom mjestu u Švicarskoj daleko je iznad one koju je cijela Uganda, sa svojih više od 40 milijuna stanovnika, dosad postigla.

U bolnici Namutumba Community Hospital, uz medicinsku skrb koju pruža bolničko osoblje na odjelima, u njegu pacijenata uključuju se i članovi njihovih obitelji. To je praksa koje nema na jedinici intenzivne njege u Bernu, gdje sve aspekte skrbi – od medicinske skrbi do higijene pacijenata – isključivo provodi medicinsko osoblje.

 

A: Namutumba Community Hospital otvoren je u ljeto 2021. Gdje bolnica stoji sada, tri godine nakon otvorenja? Koje ste si ciljeve postavili prilikom otvaranja bolnice i gdje ste danas u odnosu na te ciljeve?
JZ: Kada smo 2021. otvorili bolnicu, naš je glavni fokus bio na okrugu Namutumba. Međutim, iznimno nas je iznenadio i obradovao sve veći broj pacijenata iz susjednih okruga, što govori o kvaliteti skrbi i usluga našeg osoblja.

Naš je prvotni cilj bio usredotočiti se na zdravlje majki i djece, malariju i česte zarazne bolesti. No, tijekom protekle tri godine suočili smo se sa širim spektrom zdravstvenih komplikacija, uključujući dijabetes, ortopedske probleme i radiološke potrebe. Naš prvotni cilj – briga prvenstveno o majkama s komplikacijama pri porodu (npr. carski rez) i o djeci – sve se više širi na druge medicinske oblasti. Također, sve je važnije pružati naše usluge i izvan okruga Namutumba. 

 

A: Koji vam je bio najljepši ili najimpresivniji trenutak u posljednje tri godine, otkako je bolnica otvorena?
JZ: Tu bih izdvojio dva trenutka, a dogodila su se istovremeno:
U isto vrijeme u bolnicu su došla dva pacijenta: majka u trudovima i teško bolesno dijete kojem je hitno trebala transfuzija krvi. Dijete je bilo jedva živo. Četiri sata kasnije, dijete je živnulo i tražilo nešto za pojesti, a na rodilištu su majci već pokazivali kako dojiti svoju bebu.

Bio sam preplavljen radošću, toliko da sam glasno uzviknuo: „Napokon smo na putu ka uspjehu!”. U tom sam trenutku shvatio koliko se isplatilo svih ovih godina boriti za ovaj projekt. Nekoliko godina ranije ne bih mogao ni zamisliti da ću spasiti ta tri života: majku, njezino novorođenče i dijete kojem je trebala transfuzija.

 

A: Kako uspijevate uskladiti dva svijeta u kojim živite i radite? Pretpostavljam da se svakodnevni život u jednom švicarskom sveučilišnom kliničkom centru i onaj u bolnici Namutumba Community Hospital u Ugandi bitno razlikuju. Ili se možda varam i tu ipak postoje neke sličnosti?
JZ: Kako bismo premostili jaz između ta dva svijeta, važno je razumjeti kulturne razlike između tih dviju zemalja. U Švicarskoj se, primjerice, vrlo brzo – čak i kod manjih tegoba – odlazi liječniku.

U drugom svijetu, u Ugandi, situacija je potpuno suprotna. Ljudi često čekaju dok se njihovo stanje ne pogorša ili ne postane kritično prije nego što potraže liječnika ili odu u bolnicu. Nije uobičajeno unaprijed planirati ili dogovarati termine – pacijenti najčešće samo dođu i očekuju pomoć odmah.

Druga je razlika povezana s troškovima liječenja: u Švicarskoj troškove liječenja u bolnici pokriva zdravstveno osiguranje. U Ugandi su pak obitelji odgovorne za plaćanje računa. Ako si neka obitelj ne može priuštiti liječenje u NCH-u, račun na kraju dođe do mene kako bih odobrio da bolnica snosi troškove liječenja.  

 

A: Koje su Vaše želje za budućnost bolnice Namutumba Community Hospital?
JZ: Želio bih da NCH dobije više financijskih sredstava i bolju opremu kako bismo mogli liječiti siromašne pacijente na odjelu intenzivne njege. Trenutačno je intenzivno liječenje u Ugandi dostupno tek rijetkima koji si ga mogu priuštiti. NCH se nalazi u srcu istočne Ugande i ulazna je točka za pacijente koji putuju u Kampalu kako bi posjetili liječnike specijaliste. Kada bismo bili dobro opremljeni, mogli bismo privući i pacijente i stručnjake u NCH, čime bismo smanjili potrebu za tako dugim putovanjima.

Zahvaljujući našem položaju i medicinskoj opremi, koja je ograničena, ali koju već imamo na raspolaganju, studenti različitih ustanova izrazili su želju da volontiraju u našoj klinici. Željeli bi stjecati iskustvo u radu s medicinskom opremom koja nije dostupna na njihovim obrazovnim ustanovama. To otvara mogućnost da u budućnosti izgradimo vlastitu obrazovnu ustanovu koja bi mogla služiti i kao centar za istraživanje i veće laboratorijske kapacitete.

 

 

Više o bolnici Namutumba Community Hospital možete saznati na: www.nch.ug